U sjećanju nam je naša prva zima na Plitvičkim jezerima. Probudili smo se u cik zore, obukli najtoplije čarape koje su isplele naše bake i zaputili se u posjet Nacionalnom parku. Zrak je bio hladan i oštar, a sramežljive zrake sunca obasjavale su snijeg na prozorskom oknu. Zbog topline sunca snijeg se ponegdje lagano topio formirajući kristalne sige zbog kojih je čitavi prizor djelovao čarobno, gotovo nestvarno. Doista postoje malobrojne riječi kojima se može opisati ljepota prirode pokrivene snježnim pokrivačem.
Prije nekoliko dana prizori na Plitvicama su bili gotovo jednako čarobni kao i te davne godine. Sjeli smo u restoran popiti šalicu toplog čaja i pojesti domaću štrudlu od jabuke prisjećajući se pritom starih običaja i zimskih anegdota. Snijeg nas je ove godine itekako iznenadio. Inače oštra i hladna klima zadnjih se godina drastično promijenila. Prebirući po sjećanjima sjetili smo se kako smo prije hodali kroz visoke tunele snijega, djeca su od prosinca do ožujka provela na snijegu, a u kuću bi došli tek kada su ogladnili ili su im nosići bili rumeni i smrznuti. Zadnjih godina to i nije čest prizor te smo se upravo iz tog razloga neizmjerno obradovali snijegu ove godine.
Dok su kuhari diskutirali o starim zimskim receptima koje bi mogli pripremiti za današnji ručak, mi smo se odlučili posjetiti Plitvička jezera. Automobil smo ostavili na parkingu jer nas je svega nekoliko minuta hoda iz našeg vrta dijelilo nas je od prekrasnih zimskih prizora kakvi se ne viđaju svaki dan.
Nacionalni park Plitvička jezera otvoren je čitavu godinu. Ulaznice za park smo kupili jedan dan unaprijed preko aplikacije Etno Garden kako bismo izbjegli gužvu na ulazu. Gornja jezera su obično zimi zatvorena zbog snijega i kiše jer su brojni dijelovi poplavljeni. Prizori na slapove koji se isprepliću sa suncem i pahuljama snijega ostavili su nas bez riječi. Priroda je izgledala živo i slobodno, a posjetitelji parka su sa osmjehom na licu i držeći se za ruke oprezno koračali preko drvenih stazica. Unatoč ne tako malom broju posjetitelja osjećao se spokoj u zraku i toplina oko srca. Grane stoljetnim borova nadvile su se nad jezera pod težinom snijega, a tek malo glasniji uzvik mogao je pokrenuti lavinu snježnih pahulja sa obližnje krošnje. Zbog niskih temperatura neka od jezera su se djelomično zaledila, a šum hladne bistre vode nadglasavao se sa malobrojnim cvrkutom ptica.
Kako je dan odmicao, došlo je vrijeme da se našu posjetu Plitvičkim jezerima privedemo kraju. Umornih nogu i punih srca pozdravili smo se s „Velikim slapom“ te smo se zaputili u Etno Garden. Pri dolasku nas je dočekala slatka rakija kako bismo ugrijali ozeble prste. Nakon kratkog odmora zaputili smo se u restoran gdje smo uz toplu teletinu ispod peke dijelili svoje doživljaje. Ali to je već priča za neki drugi put, zar ne?
